Sunday, February 11, 2018

PRIČE O BOSANSKIM ŽENAMA: HABIBA STOČEVIĆ – RIZVANBEGOVIĆ





Habiba Stocevic Rizvanbegovic (Stolac 1845. – Istanbul 1890.).
Ona je jedina pjesnikinja iz Bosne koja je pjevala na turskom jeziku.
Nakon pogibije njenog oca Ali-pase Stocevica, otisla je u progonstvo, najprije u Sarajevo a zatim u Istanbul, gdje je zavrsila skolovanje. Pisala je, uglavnom, ljubavnu poeziju po uzoru na svoje savremenike u orijentalnim knjizevnostima. Prema nekim istarazivanjima ostavila je cjelovit Divan.
Rodjena je u Stocu 1845. Umrla u Carigradu 1890. Medju ono malo pjesnikinja mi imademo odlicnu zastupnicu u Habibi kceri Ali-pase Rizvanbegovica Stocevica…
Iza pogibije Ali-pasine, s cijelom obitelji otisla je u progonstvo put Male Azije. S pocetka su bili u Sarajevu, a kasnije su otisli u Carigrad. Tu je pocela i svrsila nauke. Kao djevojka pocela je pisati, pa je nastavila pjesnikovanje i kad se udala za jednog viseg cinovnika u Visokoj Porti.
A. Muhtar tvrdi da joj je poslo za rukom sastaviti cijeli divan i tako medju miljenicima turskih muza zauzeti odlicno mjesto.”

KAD OD TVOGA OSTROG POGLEDA


Kad od tvoga ostrog pogleda
Ima rana nasred dzigarica,
Ne strijeljaj! Vec je dosta, dragi,
I treptanja gustih trepavica.
Moj dragane, kad ti pogled pjani
Oko drugih djevojaka bludi;
Ko sablja je tvoj otkaz ljubavi
Nanovo mi obranio grudi.
Nerazumnoj, neznanoj, nesjetnoj
Protivnici ti si drug postao,
A meni si otkazao ljubav;
Gdje je rijec sto si je zadao?
Nevjernice, zalud je od tebe
Ocekivat djela milostiva;
Od iskona ne imades vjere,
Nevjernikom svijet te naziva.
O, Habiba, spasiti se tesko
Od ljubavnih – neprebolnih jada;
Kao i ti, mnoga nesrecnica,
Pustoj sreci nikad se ne nada.
S turskog: Safvet-beg Basagic

No comments:

Post a Comment