Saturday, March 17, 2018

Srednjovjekovni grad Samobor kod Goražda sve teže odolijeva vremenu




Samobor, stari srednjovjekovni grad, poznat kao ljetnikovac Kosača nalazi se na području općine Novo Goražde.
Riječ je o nacionalnom spomeniku pod zaštitom države. Zidine starog grada kojeg je gradio vojvoda Sandalj Hranić Kosača su na samoj litici planine Gostun kod Ustiprače i to na nadmorskoj visini od blizu 800 metara, s pogledom na kanjon Janjine, jedne od pritoka Drine.
Do starog grada Samobora automobilom se može stići iz Ustiprače putem za Međuriječje. Nakon kilometra vožnje u pravcu Višegrada skreće se sa magistralnog puta, prelazi most na Drini a onda makadamskom cestom kroz sela Hladila, Gornje Dvorište i Vina do kuće Idriza Đedovića, što je oko sedam kilometara. Od tog mjesta je sat hoda zaraslom pješačkom stazom kroz šumu do kapije grada.
Prošlost tvrđave sa koje je u srednjem vijeku kontrolisana glavna raskrsnica puteva koji su Bosnu povezivali sa Srbijom, Dubrovnikom i drugim krajevima Balkana je itekako zanimljiva.
Grad na litici
“Samobor se prvi put u izvorima spominje 1397. godine, a sagradio ga je Sandalj Hranić. Tvrđava Samobor spada u red najvećih srednjovjekovnih tvrđava u BIH, a najrasprostranjenija je od svih tvrđava koje su bile u posjedu Kosača. Na pojedinim stranama ona je široka oko 350 m. No to i ne čudi ako uzmemo činjenicu kakav je značaj imala kao fortifikacijski centar Gornjeg Podrinja i kao jednog od omiljenih sjedišta Sandalja Hranića i hercega Stjepana Vukčića Kosače… Danas, najveću pažnju plijeni donžon (branič) kula, nepravilne elipsaste osnove čiji su zapadni i sjeverni zid ovalni”, podsjeća arheolog Adi Džemidžić.
Nakon smrti Sandalja Hranića Kosače (1393.-1435.) Samobor je naslijedio njegov bratić, herceg Stjepan Vukčić Kosača (1435.-1466.) koji je upravljao Samoborom i drugim utvrđenim gradovima koje su Kosače izgradile za vrijeme vladavine. Utvrđeni grad Samobor bio je snažan odbrambeni sistem koji se sastojao iz tri dijela, glavne utvrde, odbrambenog bedema i jedne samostalne odbrambene kule. Južni, sjeverni i istočni dio utvrđenja bio je samo djelimično opasan bedemom jer su litice bile dovoljna i efikasna zaštita. Prema raspoloživim podacima u kasno proljeće 1465. godine Osmanlije su pod komandom bosanskog sandžakbega Isa-bega Ishakovića, zauzele Samobor a u tvrđavi je uspostavljena stalna posada na čelu sa dizdarom. Unutar obora izgrađena je džamija, a bedemski zidovi i kule pretvoreni u tabije za topove. Utvrđenje je napušteno 1832. godine.
Stari grad Samobor, iako nacionalni spomenik BiH pod zaštitom države od 2006. godine je u ruševnom stanju, posebno zidovi utvrđenja i objekata dok je prilično očuvana glavna kula. Iako su njeni zidovi napukli ipak odlijeva vremenu. Ova kula predstavlja jednu od najslikovitijih i najzanimljivijih građevina u kompleksima starih bosanskih tvrđava.
Stećci u minskom polju
Unutar bedema tvrđave su razrušeni zidovi. Od ulaza u centralni i gornji dio grada prema glavnoj kuli su četiri 4 stolice isklesane u živoj stijeni. U šumi ispod grada je mezarje zaraslo u šikaru i korov. Među mezarima ističe se jedan četvorougli nišan ukrašen sabljom dimiskijom i jabukama iznad nje. Za ovaj mezar postoji narodno narodno predanje da je u njemu sahranjena djevojka, koja je prerušena u muško služila sultanovu vojsku da bi zaštitila brata, jedinog muškog potomka u njenoj porodici.
Srednjovjekovni grad Samobor predstavlja dio značajne kuturne baštine ovog područja, smatra i Tomislav Čarapić, zaposlenik općine Novo Goražde koji je u više navrata pokušavao skrenuti pažnju javnosti na ovaj spomenik kulture.
“Bilo je pokušaja da zainteresujemo javnost, aplicirali smo sa nekim projektima putem USAID-u ali nije prolazilo ništa. Prvobitna zamisao je bila da se dionica koja vodi od regionalnog puta do ovog područja trasira i očisti kako bi se lakše moglo prići ovom području. Nije uspjelo jer u zoni oko Samobora u dijelu prema Hladilima u uvalama ima registrovanih minskih polja i to je problem. Kad posmatrate od Samobora prema vrhu Hladila, vazdušne linije nekih 500 metara, možete primjetiti nekropolu stećaka koja se nalazi usred minskog polja. Mi smo prije sedam godina pokušavali bar da učinimo nešto da se ovaj dio ispita i označi, jer bilo šta da se radi ovdje morao bi se najprije ispitati teren jer je riječ o površini pod rizikom”, ističe Čarapić.
Osim sumnje da na ovom području može biti mina, otežavajuća okolnost je i i činjenica da je ova graditeljska cjelina pod visokim stepenom zaštite što znači da se bilo kakvi radovi ne mogu izvoditi bez odobrenja Zavoda za zaštitu nacionalnih spomenika RS-a i Komsije za očuvanje nacionalnih spomenika BIH.
“Unutra se ne može ništa raditi bez odobrenja. Kada sam prvi put bio na Samoboru, prije nekih 14 ili 15 godina na samom ulazu je bio jedan zanimljiv očuvan svod od spregnutih kamenova koji je u međuvremenu pao, sigurno zbog vremena a i bilo je nekoliko zemljotresa sa epicentrom u dolini Janjine tako da je i to moglo da utiče. Od svih ostataka najbolje je očuvana kula“, ističe Čarapić.
Na Samobor turisti ne odlaze organizovano, nema ga u bilo kakvim turističkim ponudama a posjete se uglavnom organizuju kada neko samoinicijativno izrazi želju da sazna nešto više o ovom historijski zanimljivom području.
“Moglo bi se ipak nešto uraditi bar na ovim prilazima, jedna veća akcija bi mogla dati rezultate, bar da se raščisti put do Samobora, da se označi. Jer veoma je nezgodan prilaz”, ističe Čarapić.
Na ovom području, prema njegovim riječima, posljednja istraživanja vršena su sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bio je to pokušaj da se pronađu ostaci džamije a podaci iz 1912. godine ukazuju da je ona bila sagrađenana ovom mjestu. Ozbiljnijih istraživanja na ovom području od tada nije bilo. Čarapić ističe kako generalno ovo područje ima izuzetno vrijedne spomenike kulture iz različitih perioda.
”Na području opštine Novo Goražde nalaze se tri nacionalna spomenika Bosne i Hercegovine, Graditeljska cjelina – Stari grad Samobor, Crkva Sv. Georgija u Sopotnici, Grobljanska cjelina – Turbeta Sijerčića sa grobljem u Sijerčićima. Uz Crkvu Sv. Georgija u Sopotnici u periodu između 1519-1523. godine radila je prva ćirilična štamparija u Bosni i Hercegovini“, podsjeća Tomislav Čarapić, rukovodilac Odsjeka za privredu i društvene djelatnosti u oppćini Novo Goražde, pise klix.ba

No comments:

Post a Comment